Oružja
- ⚔️Motorna pilaLEG.
- ⚾Palica s čavlimaRIJET.
- 🧹MetlaOBIČ.
Nitko nije mogao sa sigurnoscu reci odakle je pocelo. Jedni su tvrdili da je to bio beskucnik ispod Branimerovog mosta koji je grizao ljude jos od ponedjeljka, ali svi su mislili da je pijan. Drugi su krivili laboratorij na Rebru, treci su pokazivali prstom na cevape u Vinceku na Ilici, gdje nesto u mesu definitivno nije bilo u redu. Bio je utorak, 17:42, spica u Zagrebu, i grad jos nije znao da mu ostaje manje od cetiri sata.
„Kada je pala noć, Katedrala je još sjala nad centrom, pozlaćujući grad u kojem više ništa živo nije ostalo. Ilica, pusta, bila je zasuta prevrnutim kolicima i odbačenim ZET karticama. A u tami, bila je gladna."
Od katane do Billy lutke. Od borbenog tenka do vrtnog patuljka. Svaki preživjeli nosi 3 predmeta: odaberi mudro. Otključaj novu opremu stjecanjem iskustva.
Obroci postaju umjetnička djela. Moral ekipe nikad ne pada ispod 60%.
Ekipe koje još imaju informacije iz starog svijeta traju dulje. Prijavi se za aktivaciju trajnog bonusa.
Kruna nameće poštovanje čak i u kaosu. Vođa zrači prisutnošću, nitko ne osporava naredbe.
▌ OD 0 DO 1200+ · OD „HRANE ZA ZOMBIJE" DO „NAČINA BOGA"
Pokreni simulaciju. Otkrij svoj Survival Score. Podijeli ekipu. Svaka odluka se računa. Svaki dan te približava NAČINU BOGA — ili smrti.
▌ 4 emisije za čitanje prije sastavljanja ekipe
Prva prijava dosla je s Glavnog kolodvora. Zena u pedesetima, s vrecicom iz Konzuma, ugrizla je konduktora na peronu 3 dok je vlak za Sisak vec kasnio dvanaest minuta. Zastitari su pomislili da je incident s putnicima, jedan od onih svakodnevnih drama koje Zagreb proizvodi uz kavu i cigaretu. Kad je kondukter ustao tri minute poslije, s mutnim ocima i krvi na kosulji, i bacio se na tinejdzera s plavom rainicom, kamere su vec bile mrtve. U 17:58 tramvaj broj 6 stao je na Trgu bana Jelacica. Vozac nije otvorio vrata. Putnici su lupali po staklu iznutra. Oni vani su snimali.
Na Ilici, ljudi su jos uvijek mislili da je rijec o nekoj predstavi. Netko je snimio video kako tri osobe puzaju niz Tkalcicevu, rušeci stolice kafica, i stavio ga na Instagram sa captionom: Zagreb Zombie Walk 2026, respect. Video je dobio 150 tisuca pregleda u petnaest minuta. Komentari su bili duhoviti. Onda su prestali biti duhoviti jer se autor vise nije javljao.
U 18:47 glasnogovornik MUP-a izasao je pred kamere ispred zgrade na Savskoj. Rekao je da je situacija pod kontrolom i da se radi o incidentu vezanom uz novu sinteticku drogu, te da gradani trebaju ostati mirni. U 19:15 svjetla u zgradi MUP-a ugasila su se. U 20:02 nitko nije odgovarao na 192. Hrvatska birokracija, koja je uvijek trebala tri formulara i dva pecata za bilo sto, ovaj put jednostavno nije stigla ispuniti nijedan.
Zagreb je nemoguci grad za karantenu. Medvednica ga zatvara sa sjevera, ali Sava s juga otvara ravnicu prema Novom Zagrebu, i tko ce to zatvoriti? Mostovi, zeljeznicki nasip koji dijeli grad kao rana, tramvajske linije koje spajaju sve sa svime, podzemni prolazi kod Kvaternikovog trga. Vojska je pokusala kordone na Slavonskoj aveniji. Izdrzali su devet minuta jer su zarazeni dosli i s istoka, iz Dubrave, i sa zapada, iz Jaruna, istovremeno.
Centar je pao prvi. Na Trgu bana Jelacica fontana je jos radila, a oko nje se raspadao svijet. Cvjetni trg, koji je uvijek mirisao na espresso i narcise u travnju, sada je mirisao na nesto starije i teze. Ispred Kina Europa netko je jos uvijek pokusavao prodati ulaznice za vecernju projekciju. Film je bio komedija.
Gornji grad izdrzao je duze nego sto je itko ocekivao. Uske ulicice i strme stube cinile su prirodnu obranu. Stanovnici Opsine i Visoke su prevrnuli kontejnere na stubama kod Lotrscaka i napravili barikade od drvenih vrata. Kula Lotrscak je ispalila top u podne svakog dana vec dvjesto godina, ali te veceri netko ga je ispalio u 19:30. Nitko nije bio siguran na sto je ciljao. Nije pomoglo.
Na Tkalcicevoj su se kafici pretvorili u zamke. Uski prostor, stotine turista i Zagrepcana s pivama u rukama, jedan ugriz na terasi i panika je gurala ljude jedne u druge kao domino. Konobarica u Pivnici Medvedgrad nastavila je tociti pivo jos tri minute nakon sto je prvih pet gostiju vec grizlo ostale. Profesionalna deformacija.
Novi Zagreb je pao bez borbe. Blokovi od Utrina do Zapruđa, deset tisuca stanova poredjanih kao kutije za cipele, zarazeni su prolazili hodnikom i kucali na vrata, a ljudi su otvarali jer su mislili da su susjedi. Na Bundeku je netko pokusao pobijeci camcem po jezeru. Jezero je duboko metar i pol. Nije pobijegao.
Dubrava se borila. Kvart koji je uvijek bio tvrd, koji je prezivio ratove i tranziciju i nocne tramvaje, sada je stavio stolove ispred ducana i cekao. Mesari iz Mesnice Dubrava stajali su s noževima. Bakice s Oporovečke bacale su tegle zimnice s balkona. Ajvar na tri metra preciznosti. Ali bilo ih je previse, i dosli su iz svih smjerova, iz parkova, iz skola, iz podruma.
Maksimir je bio najgori. Zoološki vrt je bio otvoren do 20:00, i nitko nije znao sto se dogadja sa zarazenim zivotinjama. Urlik koji se cuo iz smjera slonova u 20:15 nitko nije mogao identificirati, niti je itko zelio. Stadion Maksimir, poluraspadnut i prije apokalipse, sada je stajao kao kosturnica od betona, i vjetar je nosio zvukove s tribina koje nisu bili navijacki.
Do 23:00 samo je Katedrala jos svijetlila. Dva tornja, koja su prezivjela potres 1880. i potres 2020., stajala su osvijetljena iznad mrtvog grada kao dva prsta upozorenja. Zvona su se oglasila u 23:15. Nitko ih nije pozvonio. Mozda vjetar. Mozda ne.
Zagreb je bio grad koji je uvijek govorio da je bolji od Beograda. Te noci bio je jednak. Zadnji zvukovi bili su struganje noktiju po tramvajskim tracnicama i mokro zvakanje koje je odjekivalo Ilicom od broja 1 do broja 400. Seststo tisuca usta. Otvorenih. Da grizu.